Ivančica po snijegu

15 do 7h sam u Prigorcu. Parkiralište je već prilično popunjeno. Svitanje otkriva idilične prizore. Gore ću preko Konja, a dolje Pionirom.

Usput saznajem da se do Žganog vina "običnim" autom zbog zaleđene ceste ne može doći. Prošle godine sam išao po sličnim uvjetima, ali sam uspio proći. Toliko mi je ta vožnja ostala u dobrom sjećanju da mi nije palo na pamet pokušati, a volim stazu preko Mrzljaka. Jako. To je valjda ono što se zove iskustvo.
Staza je dobro uhodana, što od jučer, što od ranoranilaca koji se već vraćaju s naglavnim svjetiljkama koje su koristili za uspon.
Iznad 800 mnv puše jak i hladan sjeverac, nosi oštre snježne pahulje u lice, staza je zametena. S vrha su prizori fantastični, penjem se na piramidu, vjetar je neizdrživ, fotografije mogu dočarati samo djelić onog doživljenog.
Grah prije 9h. Natrag ću na mlazni pogon.
Ne pamtim kad sam toliko uživao na planinarenju kao ovaj put u spustu Pionirom, jureći kroz dovoljno dubok suhi snijeg. Zakucalo dječačko srce.

Sami. Ivančica i ja.

Back to Top