Ovaj izlet smo isplanirali još prošle godine. Desile se viroze i pokoja neodgodiva obaveza i evo nam veljače. Što je babi milo to joj se i snilo.
S Pajkovca smo autom produžili do planinarske kratice zavoja ceste. Mašala i evo nas na Perčinu. Vrijeme je pomalo mutno, pa vidik u dolinu nije odličan kakav zna biti. Prolazimo ispod Ravnog gaja i preko Bukovih ravni. Na Rastovcu dobro uho može čuti huk Rikavice u dubini. S Crne mlake idemo u smjeru Ivanovca i Muškog bunara. Na pogodnom mjestu skrećemo s planinarske staze i penjemo se na vrh Kik. Zbog bujne vegetacije na Kik je najbolje ići zimi. Svojim stopama spuštamo se do planinarske staze i kratko se vraćamo prema Crnoj mlaki. Skrećemo na šumsku kosu koja će nas dovesti u dolinu potoka Rikavice. Nakon srednje duge pauze, spuštamo se do okretišta šumske ceste. Šumskom cestom uz potok idemo paralelno s trasom kojom smo išli na Crnu mlaku. Da bi stigli do ishodišta napuštamo šumsku cestu i hvatamo pravac jugoistok prateći dobro utabane životinjske staze. Kod lovačke čeke s hranilištem izlazimo na šumski put kojim brzo stižemo do auta.
I da nam nije bilo zbog auta, vratili bi se pješke skroz u Novu Gradišku. Kad smo se već zalaufali.