Hodati sam krenuo kod groblja na kraju sela Šumetlice.
Prvo sam išao šumskim putem do borika kroz koji prolazim, pa se postupno uspinjem kroz područje na kojem je bila čista sječa hodajući prvo vlakom, a onda kombinirajući stazice kojima divljač prolazi i koje se tako dobro nadovezuju jedna na drugu najboljom mogućom trasom. Veljača je, vegetacija miruje, a prohodnost je ponegdje opisnom ocjenom - jedva prohodno. Ali evo ima nas koji i u tome uživajmo. Ili sam sam na svijetu?
Pogled na jug je vrlo lijep. Ulazim u hrastovu šumu kroz koju dolazim na Široku kosu i markiranu planinarsku stazu sa Strmca. Preko livade Krndije dolazim na Predol. Nisam se zaustavljao nego sam se istim putem vratio u hrastovu šumu i držeći se starog lošeg šumskog puta iznad Japačkog jarka, išavši malo istočnije nego na usponu, došao opet na šumski put kod borika. Ovaj šumski put vodi skroz do Pajkovca iznad Giletinaca. Vratio sam se do groblja i vozi kući. Pa ručak, spavanjac, igra skrivača.
Ma bolje ne može.