PLANINARSKI DNEVNIK
Velja glava prije ručka
Na današnji izlet Psunjem uputio sam se u dobrom društvu mog prijatelja Joze. Kako proživljamo sličnu ljubav prema prirodi i planini, pođosmo po još jednu dozu šume da nas drži vesele i čile u ovim teškim vremenima.
Budući da se ove godine već nekoliko puta zaredalo da nas srce odvede usred lovačkog okruženja, tzv. lov prigonom, odbacili smo planirana lutanja psunjskim bespućima, pa pokušali biti pronicljivi i dobro odabrati mjesto i vrijeme. Odluka je pala na jedan bliži, a vrlo lijep šumski predio - Velju glavu. Sa Strmca se lagano uspinjemo na brdo Rebarnice. Kako dobivamo na visini tako ima sve više snijega. Ne previše, baš onako za predbožićni ugođaj. Šuma je neobično tiha, a mi smo pomalo i glasni, pa kud god razgovor krenuo završimo ili na Stapu ili na Ljetnoj pozornici prvom polovicom 90-ih. Ej, kakve sam konje iiimoooo...
Na Veljoj glavi sendvič. Za onog koga sam nagovorio da ga ponese, a nije ga ni mislio nositi. Za mene suha mini kifla od Capana, jučerašnja, što sam maznuo djetetu. Strmi spust do potoka Javorovice gdje smo dugo uživali u huku vode, lagano putujući nizvodno. Svraćamo do ušća Strmačkog potoka u Javorovicu, očarani ljepotom prirode. Uz potok do Lagera, pa cestom, zadovoljni vraćamo se do bazena na Strmcu.
Za naprijed. Doza šume.
