Poslije ručka sam Šibljakom otišao na Brezovo polje.
U šumi je vladao potpuni mir. I ptice i kukce zviždače uhvatio je poslijepodnevni drijemež. Odjednom mi uskovitlane misli prenu strašan lavež što zapara zrak. Ljubavni zov mladog srndaća. Poželih mu sreću pa hitro nastavih dalje. Na vrhu brda, što polje ga zovu, zadržah se kratko i istim putom ne bi li bolje uhodao tu lijepu, nizbrdo stmu i brzu, stazu s vjetrom u leđa i filterom za devastaciju spustih se natrag do Lagera.
Žir i bukvice.