Badnjak na Psunju

Za Badnjak ne otići na Predol morali bi stvarno biti ekstremno loši vremenski uvjeti. A danas je tako krasan dan. Sunce nam miluje lica, mami osmjehe.

Zima je tek počela, a mi već njušimo proljeće u zraku. Optimizam. Idemo planinarskom stazom preko Krndije, kratko svi hodamo, a kako je put vododerina i drugi zavoj prilično strm mali planinar izjavljuje da se umorio. Na rukama ga nosim do križanja staza, pa u nosiljku. Dosada sam ja njemu morao stalno pričati priče, što je na usponu poprilično naporno. Sada on meni priča priče i osim što je teret na leđima postao teži, sveukupna realizacija izleta je postala lakša kako je postao stariji. I iskusniji. Mama je odjurila naprijed, pod borom ostavila poklon i vratila se malo natrag pa nas pričekala. Kroz borik opet svatko na svojim nogama i gle što je sad to. Radost je velika. Lagano do vrha livade, a onda juriš do sjenice. Malo smo se zasladili, nekoliko puta pročitali novu knjigu, a onda se takvom brzinom sjurili do bazena da nas nis' mog'o pogledom pratit. 
Proljeće u zraku.

Back to Top