Sizifov učenik

Od Đukine česme idem uz potok Begovicu.

Grmlje i grane su dosta narasli uz put pa skrivaju markacije, one pojasne na mladom drveću su se zagubile u šikari. A nakon kraja puta, poslije okretišta  - welcome to the jungle. Probijam se kroz topole, što dalje situacija je sve gora. Kupine, koprive, na mjestima se uopće ne razaznaje gdje je staza. Ostajem zarobljen, vadim mačetu i polako se probijam do šumske ceste za Bjelovac. Obuzela me tuga. Koliko sam truda uložio u krčenje i markiranje te staze. Nedavno. Na Bjelovcu trgnem malo vode, pa nastavljam prema Predolu. Ovdje sam ugodno iznenađen. Kako uz ovu stazu ima dosta izvorišta Begovice, tako je tu dosta prometno. Divlje svinje su lijepo utrle stazu, napravile obilaske kupina. Kaljužišta na stazi, blato do gležnja, moj Psunj. Prisjećam se kakva je do prije deset godina ovo bila idilična i romantična uska staza, dok nije probijen šumski put. Nakon što sam presjekao Brinsku kosu nastavljam ravno starom, originalnom trasom do pod nekadašnju livadu Ravni gaj i spuštam se na Predol. Jesen šumi u krošnjama, ja nastavljam putom do planinarske prečice, spuštam se do šumske ceste uz Begovicu i vraćam na ishodište.

Ovim šorom nikad blata nema...

Back to Top