PLANINARSKI DNEVNIK
Kamešnica bajna
Dugo te, dugo očekujem.
Cesta do Žlabine je loša, vrlo grubi makadam, na strmijim dionicama asfaltirana, gdje kritične točke predstavljaju prelasci na i s asfalta. Uz uvijek potrebnu sreću vožnja je prošla da bolje ne može. Ili cesta ipak i nije tako loša ili je do vozača. Tko bi ga znao. Na Žlabini još finalno prepakiranje ruksaka, ponesimo još ovo, zlu ne trebalo, zaštitni faktor 50 plus pa udri u planinu. Još dok smo Maca i ja na lice nanosili ratničke boje, Neven je postao samo mala točkica u daljini i u takvoj formaciji stigli smo do skloništa Milčić Bunarić. Tri časa docnije. Imamo pola litre Frankovke za poslije ručka i još pola za nakon večere. Dobili na recept. Uz prvu politru atmosfera se popravlja eksponencijalno. I opet imamo volje. Maca ostaje urediti Bunarić, izvor koji nam je zapravo jedini bitan za ostati i sutra nastaviti s tumaranjem. Neven Milčić, svoj na svome, i ja bez ruksaka lagano na Bliznički brig. Boje su omekšale, Garjata ostaje lajtmotiv za novi izlet. Poslije večere u vreću na terasu brojit zvijezde. Ili što je već tko vidio u mraku. Ustajanje „dvajst do tri“ i u četiri pokret. Usput po zalihu vode pa na Kamešnicu. U pet smo na vrhu. Prizori su bajkoviti, jutarnji zrak pun dopamina. Grebenom kroz cvijeće, poludit ću od ljepote, puna smo srca na Konju. Dugo lijenčarenje i fruštuk na vrhu. Grebenom natrag do križanja, dolje stazom za Gornja Korita. Bonus vrh Kruge. Snažni izvor Mala korita pravi je fenomen dinarskog krša. Sunce je visoko na horizontu, tabanjamo makadamom. Na odmorištu uz Krku, u blizini Skradina, Neven nas časti mladom janjetinom. S kapulom. E.
Nek nam kušin bude stina. Pizda nam materina.
