PLANINARSKI DNEVNIK
3. Putnici kroz vrijeme - Jesen
Ovu sunčanu nedjelju termin bijaše za izlet s naslovom. Treću godinu zaredom. Dakle tradicionalni. Putnici kroz vrijeme - Jesen.
U duhu kontura ideje, zacrtanih smjernica, adaptivnog koncepta, ove godine izbor trase pao je na stare zaboravljene šumske putove koji već puno godina nisu u aktivnoj upotrebi. Prohodnost im je dobra, ovisno o tome koliki je pomak u glavi, a dojam je kao da se prolazi zaštićenim područjima jer srećom tu nije dugo bilo ljudskih intervencija, gdje se što osušilo stoji, ako je palo, ostalo je. Psunj kakav bi trebao biti. Da pare, pare ne pokreću svijet, politiku i nogomet.
Krećemo od 1. mosta na brdo Strmac i držeći se njegove jugozapadne kose u pravcu sjeverozapada dolazimo do potočića, jednog od onih što stvaraju Strmački potok. A potočić bez imena je upravo u svom djelu između točke u kojoj dolazimo do njega i ceste za Brezovo polje pravi psunjski biser, za izlet koji spada u područje mini canyoninga. Dalje blago zakrećemo prema sjeveroistoku i prateći potočić dolazimo na Strmačku humku. Put nas vodi na Visoki brijeg (854m) gdje smo zaglavili na gozbi. Sve po redu. Nastavljamo prema Kapetanici, a onda se rušimo na jug do šumske ceste za Golobrdac hrptom brdašca s monolitnom stijenom koja, ako je oko promatrača dovoljno veliko, podsjeća na Čučavac iznad Stapa. Cestom lagano kroz jesen pa se spuštamo na stari put zapadnom kosom veličanstvenih Vretena prolazeći uz psunjske stjenjake. Javorovica sve jače huči, evo nas natrag kod 1. mosta.
Da sam znala da bi vako prošla, jebite me ako bi vam došla.
