Metla i Ljubičko brdo

Nikako da se nađemo s Velebitom.

Piše da je u gužvi. A kad mrvicu razmislimo, nekako nam je i milije ići u goste.
Parkiramo na okretištu pod Filipovim kukom. Dadnila Evropa pare pa je makadamom postavljena poučna staza, cesta uređena mog'o bi proć' i Ferarijem. Mog'o bi' da mogu. Na okretištu je lijepa nadstrešnica i pečenjara. Napravljena je brana i pitomo jezerce, postavljene klupe.

Dobro markirana staza vješto kombinira šumske vlake i postupnim usponom lijepom šumom vodi na vrh Metlu. Sama vršna točka je iznad zone šume i s vrha se na sve strane pruža odličan vidik. Nastavljamo na drugu stranu prema Oštarijskim položinama. U samom početku vidimo da ćemo morati malo se potruditi. Iako je na GSS-ovoj karti iz 2019-e staza ucrtana kao markirana planinarska staza, ona to više nije. Staza se na više mjesta potpuno gubi, a markacija na pojedinim dionicama više nema. U dubokoj šumi markacije su mjestimično sačuvane i vidi se da je nekad staza bila gusto markirana, ali i da su to markacije od preko 20 godina. Pl. društvo Visočica iz Gospića je ugašeno, a stazu nitko ne želi (ili ne može) preuzeti. Šteta, jer staza prolazi prekrasnom prirodom. Drugi, 42 metra niži vrh Metle je čarobna livada u cvijeću. Kod Pl. kuće Sveti Josip pravimo pauzu uz energetske pločice i krećemo cestom u smjeru Stupačinova. Kratice sjeku zavoje i stižemo na križanje pod Medvjeđim kukom. S prijevoja pored Medvjeđeg kuka pukne pogled na more i otok Pag. Eh, da je više vremena bez puno razmišljanja spustili bi se u Bag.

Grebenom Kuka od Karline plane jugo nam mrsi kosu. Frizura mi je koma. S vrha Ljubičkog brda od sve ljepote gledam kolika je gužva u hostelu i ne mogu se odlučiti što ću jesti.
Prekrasnom stazom kroz Filipov kuk, teža varijanta je ukinuta, spuštamo se do okretišta.

Velebit. Karika koja je nedostajala.

Back to Top