"Jebem ti sunce", noćno Sveto brdo

Jedan atraktivan i opušten izlet. S puno vremena za užitke.

Što god to kome bilo. I ako je dostupno.
Burek u Glini, kava i zeleni čaj u Vojniću. U Lovincu neki pozitivan naboj. Izviđački kamp s radionicama. Selo Polje, Cvituša. 
Majstorskom cestom dograbismo se Velebita. Na startu si gunđam u bradu. Razminirano je, ali zato je od šumskog puta nastala široka cesta skroz do okretišta kod Lišćanih bunara. I odvojak do Katalinovca. I to nije sve. Bukva će to sve platiti. Bit će i pride.

Držimo dobar tempo makadamom. Sve nije priša, al' Sveti Ilija se uzvoz'o. A tek od Lišćanih bunara. Volimo lagano, ali kad treba poteći, može se. Dolaskom na Dušice inspekcija sva tri izvora vode. Kod Jurjevića stanova razina vode je niska, niža nego prijašnjih godina, ali voda je najbistrija. Ima unutra kupača, ali ne kupaju se oni bilo gdje. Izvor sjeverno od staze nije dugo čišćen i pokrov je u lošem stanju pa je voda neprivlačna, ali da vidiš kako bi bila dobra da nema alternative. Voda kod skloništa je blatna i nema je baš puno. Kao rezime, situacija s vodom ove godine krajem srpnja je upitna.
Odlučili smo se za bunar kod Jurjevića stanova. Prokuhavanje vode je uključeno u cijenu smještaja u skloništu.

Kuhani ručak i obilje voćnog soka šire vidike, otvaraju srca da što više Velebita stane u nj. U kasno popodne krećemo na Sveto brdo, nosimo svu opremu, plan nije fiksan. Ali daleko od toga da ga nema. Meke nijanse ljetne večeri, zdrava bura i zalazak sunca na Svetom brdu. Ne znaš na koju stranu bi gledao. Očima, dušom, srcem.

Kad se smračilo krećemo nizbrdo, bi li, ne bi li pa smo stigli i do skloništa. Bit će da nam je bilo žao ne ogrijati se na onoj toplini što se akumulirala dok se šalša na špaheru krčkala.
Druženje, veselje, smijeh. Ma kafana. I nepozvani gost. Zapravo domaćin. Krasne velike oči i raskošan rep. Humano smo ga izbacili van. I njegovog brata također. Ubrzo kroz rupu na zidu stariji brat ponovno ulazi unutra, viknu gledajući jednog od nas pravo u oči: "Sanjaj me noćas!" i sam ode van. Puše ako si tu daj nam neki znak.
Već je lijepo stigla nedjelja kad smo otišli na spavanje. Da l' se prolomio vrisak i je l' nekog mučio divovski puh divovskih očnjaka u noćnoj mori, ostaje na Dušicama.

U povratku smo sporiji. Jer smo stariji. Ali sretniji.
Ručak kod Macole, pauza u Rastokama. Baš sve.

Taman je.

Back to Top